TEKA

Samo želim nekog da rasklopimo traktor mog oca u tišini

ja sam šmeker-devojka

imam perorez u džepu

i žice u brushalteru

stavljala sam srce pod hipoteku

htela da gradimo dom

sad nisam sigurna

da li me je iko od tih ljudi voleo

ali pustila sam prošlost da to i ostane

ja se, tata, prva probijam kroz sneg

i cvetam, kao kukurek

birala sam hranu, ustajala kasno

nema od takvih ništa, govorio si

a znaš kakva ću ja, tata, biti žena

jaka kao šifre na imejlu

neću se šminkati, hraniću se zdravo

na mom čelu pisaće organik

noću ću hodati sama

biću devojka-hajdučka trava

onakva kakvu nikad ne bi oženio

opstaću kad gromovi udaraju

u trafo-stanice. kad spiker govori

ne izlazite bez preke potrebe

a penzioneri lome kukove na trotoaru

sama sam, tata, jer ja sam ljutić-devojka

melem, ako me prisloniš na kožu

a kad me držiš predugo otvaram rane

ja sam sveže bilje, tata, i suvo sam bilje

na tavanu koje čeka da pristaviš čaj

samo nikad nisam osetila da sam

majčina ili tvoja dušica

ali, oprostila sam

traktor je startovao u zoru i vraćao se

kad padne mrak

nije vreme

za mene su naporno radili moji roditelji

-Radmila Petrović

Home is not where you were born; home is where all your attempts to escape cease.

- Naguib Mahfouz

Muške suze su incident, nešto što je i danas, nakon feminizacije svijeta, neusporedivo sa ženskim suzama. Žene plaču i kad nije strašno. Ženske suze, kao i dječje suze, mogu biti lijepe. I obično su lijepe. Takva je, barem, društvena interpretacija. Pojam ljepote uvijek je stvar interpretacije i društvenog dogovora. A naša se zajednica i civilizacija odavno dogovorila da je muški plač ružan. Muški plač znak je poraza ili konačne tragedije, nepopravljive nesreće, kraja svega. Ovakva interpretacija muškoga plača u osnovi je civilizacije koja svoje nesporazume rješava ratom. Tamo gdje se ratuje, muški ne plaču. Čim zaplače, muškarac se diskvalificira za ulogu ratnika. Ili ljubavnika. 

-Miljenko Jergović